Senzacionalističko izvještavanje 46/Izvještavanje o ubojstvima, samoubojstvima, nesrećama i osobnim tragedijama 26

U tiskanom izdanju dnevnog tabloida 24 sata je 10.4.2013. godine izašao članak koji je čak postao dio naslovne stranice, a govori o višestrukom ubojstvu u Srbiji. Nadnaslov je glasio: „Masakr u Srbiji“, a naslov: „Pucao im je u glavu“. Nadalje, na naslovnoj stranici dnevnog tiskanog izdanja, kao i na stranici cijelog članka, objavljena je fotografija dvogodišnjeg djeteta i majke, dvije žrtve ovoga ubojstva. Samim naslovom i tom fotografijom, autor članka je prekršio 14. članak Kodeksa časti hrvatskih novinara: „ Novinar treba štititi čovjekovu intimu od senzacionalističkog i svakog drugog neopravdanog otkrivanja u javnosti. Obvezan je poštovati svačije pravo na privatnost. Nedopustivo je bez njihovog dopuštenja snimati osobe u okruženju u kojem se opravdano očekuje privatnost. Narušavanje nečije privatnosti mimo njegove volje i znanja dopušteno je samo ako je opravdano iznimnim javnim interesom.“ Također, na stranici čitavog članka objavljeni su, uz fotografiju ubijenih, i njihovi osobni podatci te podatci još nekih žrtava. Osim toga, članak sadrži i osobne podatke preživjele rodbine žrtava, ali i detalje čitavog događaja ( Citiram: „Otišao je do sobe sina Branka, prislonio mu cijev pištolja na glavu i opalio“). Time su prekršeni  7. članak Zakona o medijima: Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti. Ali, i 15. članak Kodeksa časti hrvatskih novinara: „Posebna se pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvještavanju o samoubojstvima, nesrećama, osobnim tragedijama, bolestima, smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. Novinar treba izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili neizravno pogođene tim događajima, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu. U tom je slučaju novinar dužan voditi računa o časti, ugledu i dostojanstvu osoba o kojima izvještava.“

Naime, naslov članka je mogao glasiti: „Višestruko ubojstvo u Srbiji“. Također, slika ubijenih žrtava uopće nije morala biti objavljena. Osim toga, nisu se morali uopće spominjati osobni podatci umrlih, niti članova obitelji preminulih. Umjesto toga je članak mogao sadržavati inicijale. Zatim, čitava je vijest mogla proći i bez toliko detaljnih opisa cijelog događaja.

Autor članka uopće nije razmišljao o osjećajima obitelji i poznanika tih žrtava, kao niti o obitelji čovjeka koji je to sve učinio te ovakvim detaljiziranjem i senzacionalizmom nije nikome olakšao niti pomogao.